Prvo su bili ona i on. Zatim je došla Mačka. Samovoljno, onako kako samo mačke znaju.

Kažu da su mačke arhitekti životinjskog svijeta. Osjećaju prostor te se vežu za njega više nego za osobe. Tako je u ovom stanu Mačka za sebe odabrala manju sobu koja je smještena u samom centru stana i time je najtoplija prostorija u stanu, crveni WC kojeg je sigurno vidjela kao onaj mirne sive boje, i mjesto za odmor pored plavog zida i toplog radijatora u blagovanju. Sviđao joj se i izduženi, pravokutni tlocrt pa je mogla jurišat punih 11 metara u jednom smjeru i klizat se po parketu od tikovine. Znala je da se ne smije skakat po crnoj kuhinji i to nikad nije radila. Ispred njega i nje.

Ljeti je voljela boraviti na terasi okupanoj južnim suncem te se izležavati u sjeni omanjih stabalaca. Voljela je svoju slobodu i mir, no po noći bi se ušuljala u veliku sobu te čuvala nju i njega. Pogotovo nju kad je stizao potomak, a Mačka je to prva znala.

S dolascima i odlascima u obitelji stan se mijenjao, a Mačka se prilagođavala sve dok nije zauvijek zaspala.

Ovo je bila priča o jednoj sretnoj Mački i o jednom sretnom stanu, a život u stanu se i dalje ispisuje.

Kontaktirajte nas s povjerenjem